Istorijat damskog rublja

Drevno rublje: Od starog Egipta do Rima
Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi kada je tačno započela istorija damskog rublja, ali čini se da prvi zapisi o tome datiraju iz vremena starog Egipta negdje oko 3000pne. Uobičajeno, odjeća je predstavljala statusni simbol za stare Egipćane, tako su Egipćanke višeg staleža nosile ravne tunike kao vanjski odjevni dio sa donjim rubljem koje je počinjalo ispod grudi i pružalo se do članaka a na gornjem dijelu ovješeno unakrsno postavljenim bretelama.
Nekoliko pronađenih figura od gline na području današnjeg Bliskog Istoka prikazuju žene koje na sebi imaju više različitih dijelova donjeg rublja. Jedna od njih je takozvana “Babilonska djevojka” koja nosi nešto što podsjeća na gačice koje izgledaju kao da su napravljene od lavlje kože. Druga ženska figura pronađena na Kritu datirana oko 2000pne prikazuje je u nečem nalik na korzet-bodi sa otkrivenim grudima. Obje figure su vrlo interesantne jer pokazuju veliku sličnost sa modernim damskim rubljem nastalim hiljadama godina kasnije.
U staroj Grčkoj su žene nosile široke trake ukrštene preko grudi i leđa što se može vidjeti na statuama iz tog perioda kao i pročitati u nekim djelima poput “Ilijada i Odiseja”. Kako se čini ovaj dio odjeće se koristio kao potpora za grudi na sličan način kako to čini običan korzet.
Rimljanke su također blisko pratile ovu grčku modu. Osim ukrštenih traka u Rimsko doba se već spominju termini poput mamillere i fascia koji opisuju zategnute trake odjeće koje prvenstveno podupiru grudi. Poznati mozaik datiran oko 400-te godine nove ere prikazuje nekoliko žena koje nose nešto nalik bikiniju.

Rimski mozaik datiran oko 400 gne. Prikazuje žene u bikinijima

Čini se ipak da su stari Grci i Rimljani donje rublje shvatali isključivo kao funkcionalni komad odjeće a ne ekskluzivno estetski.

Srednjevjekovno rublje: Ženska košulja i korzet prototipovi
Tokom srednjeg vijeka visoko plemstvo je nosilo podstave ispod skupe vanjske odjeće iz razloga da zaštite skupu odjeću od nečistih tjela te da dodaju slojeve odjeće u svrhu dodatnog zagrijavanja.
Prototip korzeta prvi put se spominje u rukopisu iz dvanaestog stoljeća. Ovaj rukopis sadrži cteže đavola poznatog i kao “đavola mode” prikazanog u tijelu žene. Na figuri se primjeti uski steznik koji se proteže od ramena do struka gusto utegnut s prednje strane. Iako je vjerovatnije da je na crtežu prikazan steznik a ne korzet u tehničkom smislu ovaj rukopis ističe sve veći fokus u pokazivanju tijela. Kao kontrast drevnim haljinama sa početka ove priče moderna moda, kakva se nameće u srednjem vijeku, predstavlja odjeću tako dizajniranu da prati liniju tijela. Žene (pa i muškarci) počinju koristiti stezno donje rublje kako bi manipulirale oblikom svojih tijela. Kao primjer, tokom četrnaestog vijeka, žene počinju nositi uštirkana platna ispod steznika nazvana cotte, što je stara francuska riječ i znači “rebro”, a služilo je ravnanju i optičkom smanjivanju grudi. Žene su koristile ljepilo između dva sloja platna kako bi kreirale što čvršći steznik, tako kreirajući najraniju formu korzeta.

Elizabetansko rublje: obručne suknje i korzeti
Tokom petnaestog stoljeća odjeća se počinje uglavnom izrađivati sa podsuknjama. Postojale su dvije varijante podsuknji, španska i francuska.
Španska varijanta je vjerovatno nastala tako što je podsuknja povećana nizom poredanih, užetom vezanih obruča napravljenih od trstike, žice ili kitove kosti koji naglašavaju žensku posebnost – trudnoću.

Prikaz španskih dama u verdugados odnosno suknjama sa obručima

 

Krajem šeste dekade petnaestog stoljeća predstavljena je francuska “napumpana” varijanta i možemo je vidjeti vrlo često na portretima kraljice Elizabete.

Elizabeta I, Portret u "Ditchley" parku, Marcus Gheerraerts Mlađi,1592 g.

Žene petnaestog stoljeća takođe koriste i basquine ili vasquin, steznike za torzo na koje su se vezale suknje sa obručima.
Tako dolazimo do korzeta, vjerovatno najkontroverznijeg komada odjeće u cijeloj istoriji mode. Nastao je kad su žene počele umetati čvrste materijale, poput štapića od kitovih kostiju (odatle izraz fišbajn) , u steznike kasnog šesnaestog stoljeća. Kost je umetana u ležišta na centralnom prednjem dijelu korzeta i to tako da je bila deblja na vrhu nego na dnu kako bi torzu davala skladan i poželjan oblik. Ponekad se ukrašavao ljubavnim slikama i frazama te je često predstavljao i osobni znak ljubavnika.

Korzet je vjerovatno najkontroverzniji komad odjeće u cijeloj istoriji mode

 

Korzet se često u to vrijeme naziva potpora (eng. Support) što implicira potporu prirodnoj slabosti ženskog tijela. Stručnjaci predpostaljaju da je korzet nastao iz dva razloga, jedan je statusni simbol u vremenu nastajanja a drugi je erotski budući da korzet naglašava grudi i kukove oblikujući ih u formu pješčanog sata. Oblik korzeta se često povezuje i sa samim seksualnim činom, a neki teoretičari tvrde da je u stvari korzet bio surogat za samo žensko tijelo. Korzet ima i mnogo kritičara počev od doktora koji smatraju da je bio odgovoran za izazivanje pobačaja i deformiteta pa do feministkinja koje smatraju da korzet zapravo sputava ženu i pretvara je u žrtvu.

Francuska revolucija: pobuna protiv rublja
Francuska revolucija sa kraja 18-og stoljeća je takođe revolucionizirala i pitanje ženskog rublja. Francuskinje počinju odbacivati korzete, spavačice i slično rublje u korist “ne-steznika” ili korzeta bez učvršćivanja. Namjerno se vraćaju idejama klasične Grčke, rodnom mjestu slobode koju francuski revolucionari proklamuju, žene su ponekad nosile samo trake obmotane oko tijela poput starih grkinja.

Viktorijanci: Rublje inovatora
Devetnaesto stoljeće obilježeno je krajem Napoleonovih ratova i povratkom na čvrste korzete. Jako sužene neoklasične haljine, omalovažavane i odbacivane u doba revolucionara ponovo postaju popularne, naravno i moda korzeta ubrzano dobija na popularnosti. Od kraja Francuske revolucije do Prvog svjetskog rata, aristokratski bodi se transformira u opšte ženski ideal kojeg počinju koristiti sve društvene klase. Iako se često misli da su Viktorijanci skromni i da se često prenemažu, bili su veliki inovatori donjeg rublja te nije čudno da se jedan globalni brend veša upravo nazvao njihovim imenom. Na primjer, 1829 godine prvi čelični fišbajn sa prednje strane je omogućavao ženama samostalno postavljanje i uklanjanje korzeta. Godine 1830, elastični steznik je uveden kako bi omogućio više komfora. Viktorijanska Engleska je također predstavila pletene i vezene dodatke, kao i prvo svileno rublje. Pronalazak oblikovanja parom i bojanje omogućili su idealno oblikovano i obojeno rublje.

Početak dvadesetog stoljeća: Od korzeta do grudnjaka
Kako žena u ranim godinama dvadesetog stoljeća sve više učestvuje u sportu ili energičnom plesu, počinje odbacivati korzete u korist udobnijih grudnjaka. 1913 godine Meri Felps Jacob, kasnije poznata kao Caresse Crosby, je primjetila da korzet previše ograničava žene prilikom plesa po noćnim klubovima te objavljuje pronalazak grudnjaka sastavljenog od dvije maramice povezane trakama.

Originalna skica  patentne prijave Mary Felps Jacob iz 1913 godine

 

Za razliku od Viktorijanskih ojačanih korzeta, njen grudnjak je bio mekan kratak i pružao je jasnu prirodnu razdvojenost između grudi. Ona je patent prodala kompaniji Warner Brothers Corset Company iz Bridgeporta koja proizvodi grudnjak pod imenom “Crosby” izvjesno vrijeme, međutim proizvodnja se prekida zbog slabog tržišnog uspjeha.
Tango pomama u dvadesetim, završetak Prvog svjetskog rata te jačanje ženskog pokreta ubrzao je pad korzeta.
Zaborav uskih zategnutih haljina je međutim bio kratkog daha budući su žene ponovo počele koristiti pojas kako bi postigle dugo oblikovano tijelo što postaje izgled karakterističan za tridesete godine prošlog stoljeća, shodno tome i ženske grudi dolaze u prvi plan! Grudnjak se mjenja iz pljosnate forme prvog modela u punu formu potpuno prateći i naglašavajući prirodan oblik ženskih grudi. 1935 godine Warner Brothers predstavlja prve modele grudnjaka sa različitim veličinama korpica čime se u stvari ispoštovala činjenica da ženske grudi dolaze u raznim veličinama i oblicima.

“Alfabetski grudnjak” donosi korpice u veličinama A, B, C i D.

 

Tokom Drugog svjetskog rata dolazi do nestašice materijala korištenih za izradu rublja, poput čelika ili gume, pa se proizvođači okreću proizvodnji sintetičkih materijala koji će u svom razvoju kasnije i dovesti do danas vrlo popularnih materijala poput likre, lasteksa te vještačke svile.

1950 – 1970: Holivudsko zlatno doba damskog rublja i njegovo odbacivanje
1950-te su donijele angažovan i zabavan grudnjak dijelom i zbog filmske industrije. Zvjezde poput Lane Turner postaju popularne i zbog nošenja naglašenih konusnih grudnjaka. Išlo se tako daleko da je Jane Russell nosila grudnjak koji je dizajnirao vazduhoplovni inženjer Houard Hughes kako bi još više naglasila svoje poprsje. Glamur 50-ih godina prošlog stoljeća ponovo u prvi plan izbacuje oblik “pješćanog sata”, proizvodnja rublja počinje da cvjeta a proizvođači pokreću vlastite brendove kako bi izgradili lojalnost korisnika.
Međutim, takvo rublje tokom 60-ih i 70-ih godina odbacuje se od strane feminističkog i hipi pokreta koje ga smatraju konformističkim i vještačkim. Posebno grudnjaci su smatrani restriktivnim, neudobnim i lažljivim te je spaljivanje grudnjaka postalo simbol ženskog oslobođenja. 1960-te ponovo ističu mladenačku i slobodnu figuru žene dvadesetih a žene često nose samo oskudne gaćice ili malo drugog rublja čisto da im omogući nošenje mini suknjica ili farmerica u javnosti.

1980 – danas: Tehnologija i čudnovati grudnjak (Wonderbra)
Do kraja 1970-ih razdor i nesporazum oko rublja se završava i na scenu ponovo stupa tehnologija i razvoj materijala. To dovodi do stvaranja komplikovanog i masovnom tržištu namjenjenog damskog rublja uključujući poznati Wonderbra koji je omogućavao efekat potiskivanja prema gore (eng. push up). Tokom 1980-ih podstavljeni grudnjak sa žicom postaje vrhunski prodajni artikal. Pojavljuju se i prvi globalni brendovi koji uspješno prate ovu popularnost grudnjaka i zahtjeve žena za mekim i senzualnim stilom.
Danas postoji donje rublje namjenjeno svim situacijama i namjenama, uključujući podstavljeno damsko rublje, ispunjeno gelom, vazduhom, bez naramenica pa čak i samostojeći. Takođe se nude i seksi tanga gačice, spavačice, kućne haljine kao i obilje “dnevnih” grudnjaka i gačica.
Savremeni ženski donji veš može biti što god žene žele da bude. Od “babskih gaća” do tanga gaćica i fetiš odjeće, žene imaju više izbora sada nego u bilo kojem trenutku u istoriji.

Za Vas istraživao MSF team…

Savremeni ženski set iz kolekcije AFFAIRS by SASSA