Tri grudnjaka za 6,00KM !?!

Razmišljajući o temi za novi broj Chic magazina pažnju mi je privukao jedan oglas našeg poznatog diskontera sa slikom na kojoj su prikazana tri grudnjaka uz tekst „Kupiš dva grudnjaka po 3,00KM - treći gratis“ nakon čega ostadoh u čudu skamenjen. Mnogo je reklama u zadnje vrijeme koje ovakvim bombastičnim cijenama privlače kupce, i često preko njih prelazim bez pretjeranog razmišljanja, ali ova me je natjerala da analiziram neke stvari detaljnije te vama koji čitate ove redove pojasnim o čemu se zapravo radi.
Generalno u vrijeme krize kupci obaraju vlastite kriterije i kupuju jeftinije proizvode kao neki unutarnji vid prilagođavanja krizi i vlastitom budžetu. No kako daleko u rezanju bužeta možemo ići prilikom šopinga je doista diskutabilno pitanje. Kupovati ekstremno jeftine proizvode vrlo često nije najbolji odgovor na krizu budući da je sasvim jasno da nešto očigledno prejeftino gotovo uvijek znači neupotrebljivo! Ovdje ne mislim samo na tehničku upotrebljivost proizvoda, mada je sasvim jasno da ako nešto nije pronašlo kupca u razvijenoj Evropi za nekoliko godina provedenih na policama raznih trgovačkih centara, da se gotovo sigurno radi o vrlo lošem proizvodu. Njegov dolazak na tržišta trećih zemalja, kao konačne tačke u trgovačkom lancu prije nego li se pretvori u otpad, sasvim sigurno može predstavljati i potencijalne zdravstvene probleme. Vrlo često saznajemo o povlačenju cijelih linija proizvoda iz prodaje u razvijenim zemljama zbog toksičnih supstanci opasnih po ljudsko zdravlje. Gotovo nikad ne svjedočimo njihovom uništavanju koje bi propratili mediji. Vrlo jednostavno se zapitamo gdje ta roba završava? Čak i pod pretpostavkom da je ona ipak po nalogu domicilnih nadležnih institucija prikladno uništena, u svijetu je vjerovatno proizvedena velika količina te iste robe koja sada ne pronalazi svoje prvobitno tržište te će se zadovoljiti bilo kojim. EU je svojim regulativama, a posebno onoj obrađenoj kroz Eco-Tex standarde, jasno propisala makimalan nivo opasnih tvari koje tekstil može izlučivati u dodiru sa kožom i toga se strogo pridržava. Da li mi imamo takav nivo regulative i kontrole? Naravno da nemamo, stoga nam ostaje da upotrijebimo zdrav razum i logiku prilikom svake kupovine.
Nekoliko je bitnih stvari koje treba znati čak i u vrijeme krize:
- Kupovati provjerene brendove, ili kod provjerenih trgovaca,
- Kupovati samo ono zaista potrebno, ma kako privlačno damping cijene izgledale,
- Nikad ne kupovati očigledno prejeftino da bi bilo istinito,
- Uvijek se educirati o aktuelnoj kolekciji voljenog brenda kako ne biste skupo plaćali prošle serije.
Posebno treba obratiti pažnju i na domaće proizvođače jer se među doista kvalitetnim nalaze i oni vrlo diskutabilni. Takvi pokušavaju cijenom izboriti svoje mjesto na tržištu i često proizvode robu najniže kvalitete. Nedavno sam u obilasku BH tržišta naišao na jedan grudnjak domaćeg proizvođača sašiven od, vjerovali ili ne, materijala za kupaće kostime!?! Nadam se da nije potrebno posebno naglašavati šta takav materijal čini koži nakon dugotrajnog izlaganja jer uopšte nije predviđen za upotrebu u kojoj se upravo našao. Drugi primjer je da se na pakovanjima šepure raznorazni standardi kvalitete koje domaći proizvođači zadovoljavaju, a kad ih pokušate pronaći u bazi podataka svakog od tih standarda (jer ako posjeduju certifikat onda su i objavljeni u bazi) tamo ih naravno nema.
Primjera je dosta, zato pamet u glavu i pametno trošite svoj novac. Mislite na sebe i svoje zdravlje jer bolje je imati jednu vrijednu stvar nego hiljade bezvrijednih.

Vaš MSF tim...